Empatija
Slozenost ljudskog mozka, koji nedozvoljava saosecanje, nego to stanje pretvara u nesto sto licno dozivljavamo. Ovakve stvari me iritiraju. Propale definicije i lazni pokusaji. I jedno kao i drugo podjednako nemaju smisla. Svako od nas drugu osobu dozivljava drugacije, ali ono koliko smo bliski njoj NE govori ova osobina coveka. To sto smo zabrinuti, zato sto je neko oko nas zabrinut, nas uopste ne cini vishe ili manje njihovim prijateljem, nego prosto izrazava potrebu mozgu da se saoseca sa nekim. Posto u zivotu preovladjuju losa secanja nad dobrim, samim tim postavljena je idealna baza za povlacenje. U ovom slucaju covek se vishe i ne saoseca sa prijateljem , nego povlaci svoja crna secanja i pokusava da se mentalno dovede na isto stanje. Ovo je sigurno kontraproduktivno i nikome nikada nije bilo od koristi.
Namesto toga, voleo bih videti mentalni sklop ljudi koji nisu sposobni za ovakvu vrstu osecanja. Koji prodju kroz zivot bez potrebe da se saosecaju sa nekim, pa mozda cak i uspeju u tome.
Kada pogledam zivot se zaista svodi samo na mene. Biti proracunat i preduzimljiv zapravo i nije toliko tesko.Ono sto je teze od toga je zamisliti kako bi bilo bez toga.Uveren sam da se svako druzio sa nekom osobom iz koristi , naravno licne, iako sa tom osobom nebi nikada zeleo da ima kontakt. Takodje svako od nas se druzio sa nekom osobom zato sto je ona zelela da se druzi sa nama, a to osecanje nije bilo obostrano.Da li to mene cini sebicnim. Naravno pitanje je retoricko, jer je odgovor jasan. E sada ukoliko je odgovor potvrdan, zasto postoji moralna dilema.Svako od nas, ma sta govorio i radio, vecinu vremena misli samo na sebe, pa i ako znamo da to nije u skladu sa nasim moralom ipak to cinimo.Sada, ono sto je jos interesantnije, nikada ne cemo uspeti da potisnemo ovu osobinu.
Iako mozda empatije nekome izgleda kao pozitivna stvar, kao primera radi, saosecanje, u mojim ocima to nije slucaj.Empatija gusi. Postovecivanje sa problemima drugoga i dovodjenje u slicno stanje ne pomaze niti jednoj od osoba koje ucestvuju, pa se ipak tako ponasamo, iako smo toga svesni. Cudno.